Fudbal za sve

Priče koje nam pričaju djeca

Za igru, za druženje, za sreću i fudbal

Pripremile: Aldijana Selimbegović
Melisa Tabaković

 
Postoje priče koji zaslužuju mnogo više pažnje od mnogih tragikomedija (u ovim slučajevima nisu književni žanr) koje nam serviraju. Postoje priče kojima se mora poklanjati više pažnje, jer iz takvih priča svi možemo i moramo naučiti mnogo više. Postoje priče koje nam pričaju djeca. Djeca su mudra. Na ljubav će odgovoriti ljubavlju. Lako će prihvatiti disciplinu timskog tipa. Najvažnije stvari u njihovim životima su sigurnost, ljubav, prihvatanje i ohrabrenje. Sačuvati prijateljstvo s njima je vrlina. Ovo je još jedna priča o FŠ Respekt, koja je pružila šansu djeci s poteškoćama u razvoju, da pokažu koliko mogu. I u tome itekako uspjevaju.

Sport snažno doprinosi socijalnoj inkluziji osoba s invaliditetom na dva načina. S jedne strane mijenja stav i mišljenje društvene zajednice o osobama s invaliditetom, a s druge strane mijenja i stav i mišljenje osoba prema samima sebi. Sport mijenja percepciju društva prema osobama s invaliditetom jer usmjerava pažnju na njihove potencijale, odnosno na ono što mogu učiniti, a ne na ono što nisu u mogućnosti učiniti.

 
Vratile smo se ponovo. Na trening smo otišle ciljano, da razgovaramo sa djecom. Njihova sreća se ogleda u tome što im je pružena prilika za igru, za druženje, za fudbal. Dovoljno je da ih pohvalite, a oni će vam uputiti najiskreniji osmijeh i truditi se da budu još bolji. Kada ih pitate za želje, šta je to što bi voljeli za Novu godinu, stidno će spustiti glavu i slegnuti ramenima. Paketić je sasvim dovoljan, autić ili kamiončić, lopta i golmanske rukavice. Od naših fudbalera za najdraže izdvojili su Edina Džeku i Asmira Begovića. Njihova skromnost i značaj koji pridaju igri, druženju, sreći prilikom novih poznanstava i pružene ruke, svima nama treba da bude lekcija. Lekcija koju su održala djeca. Toliko posebna, ne drugačija.

 
Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti sutra, oni traže danas. Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo prvo vidjeti nije li to nešto što bi možda trebalo promijeniti u nama samima. Još jednom ćemo se zahvaliti na gostoprimstvu i pohvaliti rad trenera. Još jednom naglasiti da su vrata ove sportske sale uvijek otvorena, a mi ćemo se vratiti ponovo, da rušimo predrasude.

Edukacioni Centar “Vladimir Nazor”, srijedom i petkom od 14 h, te subotom i nedjeljom od 08 h!

Sportski pozdrav od male i velike raje!

Post preuzet sa

http://kolumnist.blogger.ba/arhiva/2014/12/15/3761875