Fudbalom do prihvaćanja

Fudbal, najvažnija sporedna stvar na svijetu, u BiH ima novu dimenziju – društvenu inkluziju onih koje društvo, možda nesvjesno, a možda i ne, smješta na najniže margine.

Na zatvorenom fudbalskom terenu u sarajevskom naselju Stup o manje ili više prihvaćenima u društvu se ne govori. Svi su isti, svi su jednaki i svi puni elana trče za loptom. Jedini cilj je protivnički gol. Ekipe su šarolike – djeca od pet do 15 godina starosti. Specifičnost timova je što se u njima mogu vidjeti i djeca s psiho-fizičkim poteškoćama, djeca manjinske romske populacije i djevojčice. Jedinu takvu školu fudbala na ovim prostorima, a i šire, osnovao je i vodi Emir Hujdur.

“Škola fudbala ‘Respekt’ je nastala 2014. godine i namijenjena je djeci različitih psiho-fizičkih mogućnosti i različitog materijalnog stanja. Ovu školu pohađaju djeca bez obzira na njihov ili status njihovih roditelja u društvu, kao i na njihove mogućnosti”, kaže Hujdur za Deutsche Welle. Pojašnjava da se radi o djeci s poteškoćama u razvoju, djeci bez roditelja, djeci romske populacije i svoj drugoj djeci iz marginaliziranih grupa.

U ‘Respektu’, kako kaže Hujdur, trenutno trenira oko 100 djece, od čega je nešto više od pola redovitih malih sportista. Škola, osim treninga vikendima, organizira i sportske radionice u SOS vrtićima za djecu od četiri do šest godina, kao i za učenike Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju ‘Vladimir Nazor’ u Sarajevu.

Emir Hujdur sa jednim od polaznika Škole fudbala “Respekt”

Jedno srce za pobjedu

Hujdur, zajedno sa još četiri trenera, radi sa ovim malim fudbalerima među kojima ima i djece s Downovim sindromom, ali i autizmom. “Osnovna stvar u društvu i za razvoj bilo kakvog društva je druženje, socijalizacija; mora se postići da svako dijete bude društveno prihvaćeno. Mi se zalažemo da svi budemo prihvaćeni, jer svi to zaslužujemo, a naša najveća želja je da u ovom slučaju stvaramo pozitivne članove naše zajednice, neovisno o njihovim psiho-fizičkim mogućnostima”, kaže Hujdur.

O iskustvu rada s djecom, posebno djecom s posebnim potrebama, kaže da je teško i govoriti. “Njima to puno znači, a najbolji pokazatelj je to da konstantno dolaze na treninge. Posebno je vidljiva njihova promjena u ponašanju, njihov odnos prema drugovima i porodici”, tvrdi Hujdur. Dodaje da je “važno da oni upoznavajući različitosti, sigurno postaju bolji ljudi”, jer zapravo uče da su svi jednaki i da svi imaju ista prava bez obzira na te različitosti. “Stoga nam je važno da sva djeca u ‘Respektu’ imaju iste dresove, da nauče kako jedno srce kuca za pobjedu, a i poraz je prihvatljiv. Bitno je da su svi u tome zajedno, da su jednaki”.

Zadovoljstvo i disciplina kroz igru

Najveće zadovoljstvo, kako kaže trenerica Merhunisa Tihić Omerović, inače bivša košarkašica tuzlanske ‘Dite’, ‘Partizana’ i drugih klubova, je kada uspije dijete s poteškoćama u razvoju bar malo aktivirati, na bilo koji način. “Djeca vrlo rado prihvataju, vole loptu, vole sport, samo treba puno strpljenja. Ovdje imaju jednu sasvim drugu sredinu. Obično je situacija kod kuće takva da ili im sve puste, ili im sve zabrane. Međutim, mi ovdje pokušavamo da ih uz disciplinu naučimo da se igraju”, kaže Tihić Omerović za Deutsche Welle. “I to je najbitnije, da moramo da ih disciplinovati, da poslušaju, ali ipak da kroz igru osjete zadovoljstvo druženja i sporta”, zaključuje ona.

Na terenu od umjetne trave trener Hujdur se pokušava izboriti za loptu koju vješto brani dječak Mirnes sa Downovim sindromom. Mirnesov osmijeh i uzbuđenje teško je opisati. Uspijeva svladati trenera i dati gol, a od sreće grli svog protivnika. Mirnesova majka Mirsada Hajdarević kaže kako je presretna. “Otkako je krenuo u ovu školu fudbala, Mirnes je naučio i da šuta loptu i da se druži sa djecom i to stvarno voli. Nemam riječi kako bih se zahvalila trenerima, jer znam kakav trud iziskuje rad sa djecom poput mog Mirnesa”, kaže Mirsada. Mislila je, dodaje, da će ga trener otjerati na samom početku, jer je dječak, ulazeći u fazu puberteta, počeo biti i agresivan, ali Hujdur i njegov tim su ustrajali i Mirnes je u ‘Respektu’ već pune dvije godine.

“Kada dođe kući mirniji je. Dosta se smirio u ove dvije godine, a bio je agresivan. Ja sam presretna. Kad krenemo kući s treninga uvijek traži da ga opet dovedem”, kaže Mirsada.

Podrška Njemačke ambasade

Olakšavajuća okolnost za roditelje i djecu koja žele trenirati fudbal je i to što je treniranje, kao i sva oprema koju polaznici ‘Respekta’ dobiju, besplatno. Emir Hujdur, stoga, osim za loptom, mora ‘trčati’ i za raznim donacijama i financijskim rješenjima, kako bi ovaj jedinstveni, humani projekat održao i proširio. “U ovom momentu još uvijek nije zadovoljavajući odziv institucija, onako kako bi nama odgovaralo i kako bi odgovaralo djeci i društvu, ali eto svakodnevno nastojimo da ljude što više informiramo, da nas institucije prepoznaju i da pokušamo doći do nekog sponzora koji će ovo konstantno pratiti, jer treninzi su besplatni za svu djecu, a troškove ipak moramo plaćati”, naglašava Hujdur.

Od samog osnivanja Škole fudbala ‘Respekt’, veliku podršku, kako kaže, imaju od Njemačke ambasade u BiH, koja je “do sada sigurno dala najveći doprinos u radu škole”. Pored toga, ‘Respekt’ radi i na projektima koji bi toj školi osigurali i samoodržavanje. Tako za narednu godinu planiraju pokretanje fitness centra, prvenstveno za majke djece s posebnim potrebama, ali i nezaposlene. Budući da, kada je riječ o djeci s posebnim potrebama, u pravilu jedan roditelj, najčešće majka, mora stalno biti s njima, Hujdur je pokrenuo i projekat izrade unikatnih papuča – pokućnica, koje u slobodno vrijeme izrađuju upravo nezaposlene majke. I u tom segmentu, kako kaže, opet je najznačajniji doprinos dala Ambasada Njemačke u BiH, koja redovito otkupljuje gotovo sve papuče, a čime direktno pomaže majke djece s posebnim potrebama, ali i rad ‘Respekta’.

Respekt za ‘Respekt’

Emir Hujdur sa svojim trenerima – Merhunisom Tihić Omerović, Šerifom Hrustempašićem, Alenom Alićem i Mehom Zećom, se nada da će ‘Respekt’ opstati i proširiti svoje aktivnosti. Njihovi rezultati itekako su vidljivi. Premda i sam tvrdi da njihov prvenstveni cilj nije “traženje budućih fudbalskih zvijezda”, mnoga djeca vremenom počinju pokazivati talent za fudbal. “Za dvojicu dječaka već imamo upite i vrlo je vjerovatno da će već početkom iduće godine, ako ne obojica, bar jedan od njih ići u jedan inostrani klub da tamo provede nekih mjesec dana i možda skrene pažnju na sebe”, kaže Hujdur. Škola fudbala ‘Respekt’ svakako je skrenula pažnju na sebe, pružajući bar malo šanse i radosti onima koje društvo često zanemaruje.

(http://m.dw.com/)