Zara Zeljković vrijedna je učenica prvog razreda Pete gimnazije u Sarajevo.
Iako je nailazila na raznorazne komentare, nije marila, već hrabro koračala fudbalskim terenima, uz školu i obrazovanje, što joj je, naravno prioritet.
Kada smo Zaru pitali otkud fudbal, sjetila s odlazaka na Željine utakmice s ocem:
“Od malih nogu nije bilo druge opcije, zarazila sam se na utakmicama Želje na koje sam išla sa tatom i to je bila ljubav na prvi pogled, a kada sam dotakla loptu znala sam da je to ljubav za cijeli život.”
Zaru kolektiv Respekta opisuje kao borbenu, karakternu i djevojku ‘koju morate voljeti’. Na prepreke i predrasude vršnjaka/inja, kaže nije marila.
“Uvijek ih je bilo, šta će djevojčica u fudbalu, šta će mi fudbal, ima li neki više ženski sport, i sl. … ali nikada se nisam obazirala na komentare i radila sam ono što volim.”
Zaru smo pitali i ‘Šta za nju znači Respekt?’:
“Mjesto gdje se osjećam sigurno, u Respektu su ljudi koji i kada griješim ispravljaju me i potiču da budem bolja, ljudi čija mi podrška i razumijevanje mnogo znači.”
I dodaje: “Respekt mi jedonio prvo prijatelje, zatim zadovoljstvo da radim ono što volim i zaboravim na sve drugo, samo mislim na teren, loptu i saigrače, a to me čini sretnom i zadovoljnom. Uz fudbal stalno pomjeram svoje granice.”
Zara ističe da joj je obrazovanje na prvom mjestu, ali ne može zamisliti da ne igra ili da na neki drugi način nije uključena u fudbal. Uzor joj je Alex Morgan.
Zara ističe zahvalnost porodici:
“Hvala mami koja je pronašla Respekt, tati koji mi je najveća podrška ali i kritičar, bratu koji me podržava i pomaže a ne voli fudbal, divnim ljudima u Respektu koji mi omogućavaju da rastem i razvijam se u sportu i gdje učimo ne samo o sportu nego i o ljudskim vrijednostima, prijateljima koji su mi bili vjetar u leđa iako većina njih ne razumije zašto tolika ljubav baš prema fudbalu.”
Jedno je sigurno, pred Zarom je put, koji osvjetljava puteve drugima.
(https://good.ba/)